Plesom i molitvom kroz Španiju

POLAZAK SA ‘CIRKUSANTIMA’

Nikada neću zaboraviti taj dan kada mi je drugarica javila da je Kompanija Ryanair uvela direktne letove iz Podgorice za Barselonu. Dugo sam sanjala da odem u Španiju, pogotovo Barselonu, a sama činjenica da imam tamo prijatelje je olakšala finansijsku situaciju. I tako sam rezervisala prvi povratni let koji se desio na relaciji Podgorica-Barselona za nepunih 70 eura i to za odlazak u Junu mjesecu.

Hvatam jutarnji autobus sa juga Crne Gore za Podgoricu.

Do Podgorice je dug put, vremenski duži nego do same Barselone.

Uzimam taxi, vozim se do aerodroma.

Taxi u Podgorici je jako povoljan, doće vas svega 6 eura za vožnju od centra do aerodroma Golubovci.

Jos jedan samostalan I kratak put, opet me čeka voznja u avionu, opet isto uzbuđenje.

U avionu stanje haotično (blago rečeno) 😊Moja avantura počinje u samom avionu.

Kako to obično biva kada putujete sa niskobudžetnim (low cost) kompanijama, rijetko ko kupuje sjedišta (da bi se prošlo jeftinije, razumije se) Iz tog razloga se ja nađoh pored iznerviranog srednjoviječnog Španca (sa lijeve strane) i dvadestogodišnjaka (sa desne strane). A gdje je djevojka dvadesotogodišnjaka? Eto nje, tri reda ispred. Dovikuju se, kako ce oni jedno bez drugog na dvočasovni let, pobogu? 😊

Ako biste da prođete jeftino i dobijete besplatno sjedište, dobro obratite pažnju prije nego se odlučite za taj korak, pogotovo ako putujete u paru/grupi. Ima nas raznih i nikad se ne zna pored kakve osobe možete sjesti. Možete za male pare da sjednete pored poznanika, pogotovo ako se radi o mjestima na kraju aviona i sličnim manje popularnim mjestima.

Ako ipak želite da uštedite ili da upoznate nove ljude i posmatrate to sve kao jednu avanturu, onda opcija sa besplatnim sjedištem sigurno Vama ide u prilog.

Moja avantura, haos ili ‘cirkus’ kako Španac reče, je trajala dobrih petnaest minuta, dok se većina aviona nije ispremetala a posada aviona pocela da se ‘hvata’ za glavu.

NOVA POZNANSTVA, SIM KARTICE I PREVOZ

Taman pomislih nemam sa kim pričati tokom leta, kad na mjesto do mene dolazi novi gospodin ali ovaj put iz Tivta. Počesmo mi tako priču o povodima naših putovanja, kad se ispostavi da on ide na ribanje u jedno malo ribarsko selo nadomak Valensije i to sa istoimenim saputnikom sa drugog kraja aviona.

Saputnik dolazi kod nas i tako 3 musketara (uključujući Lusesitu, kako su oni mene nazvali) počinju avanturu po Španiji.

Ispričasmo se mi toliko da nismo ni bili svjesni da je već stiglo vrijeme slijetanja. Pomogoh im oko rentiranja kola, kupismo sim kartice, razmijenismo kontakte i tako nam se razdvojise putevi.

Sim kartice koje smo kupili bile su Orange i kostale su dvadeset eura. Tadašnja ponuda je uključivala besplatne minute i internet. Kako se svi vraćamo istim letom za sedam dana, dogovorismo se da se nađemo u Barselonu i da ih vodim na latino zurku na dan pred odlazak kući.

Dolazim do metro-a, a  konačno i do smještaja. Ako nekada budete putovali za Barselonu, savjetujem vam da ne trosite novac na transfere. Metro je sasvim dobro povezan, a cijene kartata su prilično  jeftine. Samo se pazite džeparosa. U Barseloni je to bas jako čest slučaj. Generalno govoreći nije najbezbedniji grad, ali sve dok se normalno ponašate, klonite se opasnih mjesta (Npr. kvart El Raval) i trudite se da ne privlačite pažnju, bezbjedni ste.

Evidentno je da si turista, nikada nećeš ostati neprimjećen. Izgled, fotoaparat i mapa su prvi koji te odaju, ali opet nagovještavam, nemojte se plašiti jer ima kriminala manje više u svakom gradu. Bitno je da vjerujete da vam se ništa neće loše desiti. Možda zvuči kao kliše ali pozitivan stav za vrijeme putovanja itekako znači.

U smještaju čeka William. Simpatičan, plavooki jazavicar. To vam je tzv. ‘viršla’ pas, duguljastog tijela. Taj ‘dečko’ me čekao svaku noć dok se ne vratim iz grada.

JEZICKE I GASTRONOMSKE NEDOUMICE

Što se tiče Španije, tačnije Katalonaca, postoji jedna interesantna činjenica koju su mi moji dragi prijatelji objasnili. Katalonci imaju svoj jezik kojim se služe. Primjera radi, oni neće reći ‘Gracias’ već će reći ‘Merci’. Kako sam razumijela, to vam dođe kao neka kombinacija španskog i francuskog jezika.

Kada putujete na kratko vrijeme, želite da upoznate što više ljudi, pogotovo onih koji dolaze iz zemlje koju posjećujete. Ja sam imala tu sreću da imam par prijatelja tamo, ali kako se u Španiji puno radi, nismo mogli većinu vremena provesti zajedno. Međutim, ono malo zajednički provedenog vremena, bilo je svakako kvalitetno i neprocijenjivo. Posebno izdvajam trenutke kada smo pili cavu (Ne, nije kafa, nego špansko vino 😊) , dok smo jeli tapase, patatas bravas i hranu iz Fran-ovog restorana. Toplo preporučujem da probate sve specijalitete. Izdvajam Paelju (ukljujuči i naćose iako originalno ne dolaze iz Španije) i da obavezno posjetite La Boqueriu . Ovo je nešto sto morate probati  i osjetiti dok ste u Barseloni, barem sto se tiče gastronomije.

BESPLATAN VODIČ I ULAZAK U SAGRADA FAMILIU

I dok su moji prijatelji marljivo radili, ja sam lutala i upoznavala ljude. Tako sam upoznala Sebu. Seba je bio moj vodič dok su moji prijatelji bili na poslovima.

Uz njegovu pomoć sam uspjela posjetiti  brdo Monjuic gdje su tzv. Svjetleće fontane. To je nezaobilazno mjesto u Barseloni.

Kako je tada bio zaposlen u Sagrada Familii, Seba me savjetovao kako da udjem besplatno i obiđem unutrašnji dio Katedrale. Otuda i moja najveća anegdota sa ovog puta. ‘Dođi na jutarnju misu u nedjelju i tako ćeš ući besplatno, samo ne zaboravi, moraćeš uraniti’. Nikakav problem, pomislih, samo što nisam računala na Groznicu Subotnje večeri pod otvorenim nebom, na vrhu Maremagnum shopping mall-a.

Otiđoh tamo sa ljudima koje sam upoznala tokom ovog puta. Uglavnom Latinosi koji zive u Španiji. Ne znam šta to ima Južna Amerika, a ni Španija ali jednostavno mi taj Hispano mentalitet jako prija

‘Španci vole muziku, izgledaju ludi za njom, ali im njihova pretjerana ekspanzivnost ne da da je mirno slušaju, nego moraju da učestvuju u njoj. Upravo, njima treba muzika da bi mogli da razgovaraju’.-Kaže čika Iva.

Latino žurka je bila najbolja koju sam ikada posjetila, toliko dobra da sam zamalo zakasnila na misu.

Ne bih da vas gnjavim sa detaljima o Sagrada Familiji, to mozete naći i sami mada, sigurna sam, da ste već nešto čuli o Gaudiju i njegovom remek djelu. Naime, tu sam da vam ispričam svoje iskustvo i dam neki savjet kako da potpuno besplatno uđete u Katedralu. Nisam sigurna da li je to i dan danas slučaj. Na njihovom sajtu nema informacija o tome, ali vrijedi pokušati. Ako vam nedjeljom ili na dan nekog sveca ne pođe za rukom, obiđite Katedralu radnim danima. Manje su gužve, a na zvaničlnom sajtu Sagrada Familie možete pročitati više o popustima.

Buenas dias! Novi dan za istraživanja je tu i ja već u 7.00 časova stojim i čekam u ogromnim redovima za ulazak u katedralu. Prolazim bezbjedonosne kontrole i zauzimam mjesto. Sjedim pored ljudi različitih nacionalnosti. Osjećaj neprocijenjiv. Pored mene bakica sa unukom sa desne strane i dva momka sa lijeve strane.

Internacionalna molitva. Prilaze sveštenici i pitaju da li ima Engleza, Francuza i Italijana. Izabrani su ljudi koji će da recituju na navedenim jezicima. Orgulje zasviraše, hor zapjeva, tamjan se raširi. U Katedrali sam već dobar sat vremena. Valjda će uskoro završiti, pomislih, inače cu pasti u nesvijest. I dok se molitva prevodi sa španskog na četiri jezika, lagano tamjan počinje da reaguje. Postaje zagušljivo, baka do mene ne izlazi iako se davi u kaslju. Ja radim kao i drugi, sad kad sam već znala da uđem besplatno, moram da pratim i izdržim. Ustaju svi, ustanem i ja.  Kleče svi, klečim I ja. Mole se svi i cijelivaju jedni druge pa i ja one do mene.

Šta ću, red je, da se ne sramotim. Molitva se završava riječju ‘Pas’ što znači Mir na španskom jeziku.

I bi mir, apsolutni mir. Unutrašnjost Katedrale, jednako lijepa kao i spolja. Znam, vrijedilo je. Uvijek vrijedi. E sad, ako želite da vidite I unutrašnjost katedrale, to vam toplo preporučujem da uradite po svaku cijenu. Makar to značilo i da ćete to uraditi na način kao što sam ja, potpuno besplatno.

 Samo, nauružajte se strpljenjem i budite spremni da ustajete svako malo, klečite, grlite se itd.

 I da, sigurno će potrajati, dva sata minimum. Iako zna biti zagušljivo i dugotrajno, smatram to posebnim iskustvom i jednim velikim obilježjem ovog putovanja. Ne znam da li je vas zasmijalo ali mene u datom trenutku sigurno jeste. Neka iskustva, bilo dobra ili loša se uvijek pamte. Ako bude loše, sigurno će vam služiti kao neka škola odnosno savjet za buduće planove. Mada, uvijek se možete odlučiti za opciju 2 ,da platite nekih 15-ak eura i uđete kao ljudi, samo imajte na umu da, nekad je jeftinija opcija zanimljivija. 😀

ZAHVALNOST

Ima tu još dosta da se priča o Španiji i dogodovštinama iz nje, ali nešto ostavljam i za neki drugi put.

Hvala puno mojim domaćinima na ovom putu. Nadam se da će nam se putevi opet ukrstiti, a vama dragi čitaoci se nadam  da se svidio ovaj tekst. Ukoliko imate neki kometar, pitanje ili sugestiju, ne oklijevajte da me kontaktirate.

U nadi da sam inspirisala barem jednu osobu i do sledećeg čitanja

Puno vas pozdravlja vaš Lutajući šeširić!

1 thought on “Plesom i molitvom kroz Španiju”

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *