“Oko”

Sa njim se budiš i u postelju liježeš,
za njega se lako i brzo vežeš.
Sa njim objeduješ,
sa njim ti se čini da pobjeđuješ.
Ono osjeti tvog srca ritam,
dal' golem il' sitan,
sve osjeti algoritam.
Ono te prati u stopu,
mjeri svaki korak tvoj,
učini da izgledaš kao noj!
Savijen do zemlje,
glava u pijesku,
i malo ko više koristi olovku i svesku.
Posle će reći da se sve desilo u jednom bljesku.
Poželiš da nestaneš, jeza te hvata,
Tražiš kućicu na selu i sva-tri ata.
Taman misliš da si pobjego,
shvatiš da je svevideće dalekovido.
Neće te spasiti ni priroda ni stoka...
od oka!
Od svih se možeš sakrit' ali ne i od oka,
savremenog poroka.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *