Mogli

Fotografija preuzeta sa sajta: www.pixabay.com
Predstava može da počne,
Gase se svjetiljke bočne.
On izlazi na scenu.
Zavjesa je povučena,
Pažnja ne smije biti odvučena.
Ne sa njega.
Svaki put izgleda kao da mu je to poslednja želja.
Ona vrsta želja koja se iznova rađa
i dovodi do svađa
Svađa sa dragom osobom,
A najviše sa samim sobom.
“Vidite me!
Tu sam!”, vrišti iz njega,
glas ega
“Ja sam samo dječak koji bi da se igra
i savlada tigra
Da budem prihvaćen.
Da budem junak,
A ne čudak
Da budem voljen
Da budem centar
I kad duva jak vjetar
Jer zbog nemara
O Mogliju nema ko da se stara
kad vjetar “šamara”
Shvati Mogli,
Bolje nisu znali,
Bolje nisu mogli.
Ali u Mogliju ima unutrašnjeg žara
Svakog dana
sanja kako savladava Šir Kana
Ne želi da ga hrani
A ni da ga rani
Stoga ne gasite svjetiljke kad vas moli,
Jer ga boli.
Ne želi on još da ode sa pozornice
I napusti džunglu netremice
Ipak,
 on je samo dječak
Dječak kome život nije bio lak.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *