Ne znam ko nad tobom bdi i ko te budi..
Ko je kraj tebe kad se oči noći ugase
i zora zarudi…
Dal’ sam mjesec čiji plašt oblačiš,
pa lice stranca ozariš.
Ne pomažu teleskopi..
Ma kudikakvi izumi…
Ne da srce da se urazumi..
Hajde, reci mi…
Kako mogu da te osjetim
A da te ne vidim?
Kad’ ćeš mi reći..
Da li si ti ta mjesečeva kći?
Kažu da se kraj tebe teško spi…
Ako siđeš, možemo gledati mjesec skupa…
Slušati kako mi srce užurbano lupa…
Da ti ljubim stope…
da ti poljubim lijevi gležanj..
Zar ne vidiš da sam sazvežđa tvojih sužanj…?
Srce si mi pretvorila u bubanj…
Evo postadoh panj!
Nisam htio da priznam, no pod mjesečinom je sve jasnije..
I opasnije…
Nije mi stalo što opet sjeva!
Nit’ što mjesec tebi pjeva! Nisam ljut ni što je tako žut!
Neka me nedostojnog nosi vjetar
Daleko iznad oblaka, u etar..
Da sam uz’ te bar koji metar..
Mjeseče neka,
pusti me da joj se divim,
pa makar izdaleka….