Memoari zaglavljene djevojke (Part 3)

Ples i ljudi Novog Sada

Dakle, sve je počelo sa plesom. Otkrivši svoju “zavisnost” i pohađajući kurs zumbe u Novom Sadu, shvatih koliko je plesna kultura izražena u ovom gradu i da ples zauzima posebno mjesto u mom srcu.

Na novosadskim plesnim podijumima su ljudi različitih generacija. I to je nešto što uistinu čini ovaj grad posebnim i što ga izdvaja i dodatno krasi-različitost. Izgubiti tlo pod nogama. Izgubiti gravitaciju…doživjeti katarzu. Moguće je u Novom Sadu! Još nigdje nisam osjetila toliku lavinu emocija kao na jednoj od zurki koja me pokrenula da se u rekordnom roku preselim. Atmosfera i energija ljudi “su krivi” što sam tu čak dvije godine. Novi Sad je ubrzo postao moje duhovno “korona utočište”.


Nerijetko ćete sresti jato plesača u okolini centra ili nekom od parkova. To je ono što je itekako specifično za ovaj grad. Plesna kultura koja se nalazi u genima ovog grada, datira čak iz 1773 godine kada Novi Sad uvodi javne igranke i balove. Među plesačima se mogu sresti Novosađani ali i ptice selice koje su odnekud doletjele, u potrazi za svojim novim gnijezdom.

Za potpun ugođaj dok čitate-Sound on!
Tango u Zmaj Jovinoj ulici

U Novom Sadu ima štošta neobičnog!

Ono što ne možete a da ne primjetite su ljudi koji ne žure, ne nose kišobran, ljudi koji te srdačno pozdrave, a da te i ne poznaju. Ljudi koji te brzo prihvate i lako stupe u komunikaciju sa potpunim neznancem. Ljudi koji voze bicikl i trče po snijegu.

Duh lokalnog stanovništva se najbolje da upoznati odlaskom na pijacu ili jedan od bazara, a usput se i dobro zamezi i isprobaju lokalne gastromomske delicije bilo da ste na limanskoj, futoškoj, kvantaškoj ili nastarijoj pijaci u gradu- ribljoj pijaci.

Slika ima prazan alternativni atribut; njen naziv fajla je bakice-624x1024.jpg
Zmaj Jovina Ulica, simpatični ulični prodavci

Ono što je jako upečatljivo na ovim i sličnim mjestima su simpatične bakice koje prodaju cvijeće. Mio i blagi osmijeh koji rastopi i najtvrđa srca. Ne možete proći pored ovih ljupkih bakica, a da ih ne pozdravite ili kupite cvijet. Ne može ni tekst o Novom Sadu proći a da se ne spomene par žena heroina koje su hodale novosadskim tlom i borile se za oslobođenje istog a među kojima su Sofija Sonja Marinković i Lilika Bem.

Kretajući se iz pravca ulice Nikole Pašića, na mjestu između Matice srpske i Nikolajevske crkve ćete ubrzo shvatiti da ste na trgu Marije Trandafil-jedne većih dobrotvora na našim prostorima zapamćena po tome što je nahranila more gladnih. Tu su i mnoge književnice poput Isidore Sekulić, pjesnikinje Milice Stojadinović i brilijantnog uma Mileve Marić Ajnštajn. Slici umjetničkog Novog Sada doprinijeli su operski vokali Melanije Bugarinović i Drage Spasić po kojoj je jedna od ulica na Limanu i dobila ime.

Duh umjetnosti vlada ovim gradom i dan danas. I zaista, šetajući glavnom pješačkom ulicom-Zmaj Jovinom ulicom, susrešćete se sa brojnim umjetnicima. Sviračima koji dakako poprave dan, pjevačima koji ne štede glas i u najnezgodnijim vremenskim uslovima. Prolaznici ih obično pozdrave, ostave neku paru ili barem udijele lijepu riječ. Na ovim mjestima se okupi dosta mladeži i razdragane dijece. A sve to ispred prefinjenog Vladičanskog dvora posmatra čika Jova Zmaj, sa osmijehom na licu.

Slika ima prazan alternativni atribut; njen naziv fajla je clock-tower-3854983_1280-683x1024.jpg

Neko bi rekao da je pak, nešto i krenulo naopako, u Novom Sadu.
Uzmimo na primjer, jedan od simbola grada, Sahat kulu, tzv. „Pijani sat“ i priču koja ga prati. Činjenicu da mala kazaljka pokazuje minute, a velika sate kao i to da kad je toplo sat žuri, a hladno kasni svega nekoliko minuta. No, ne dajte se zavarati! Sve je to ‘pak bilo sa jednom velikom namjenom, a to je lakši snalazak lađara. Svakako ovdje vrijeme protiče sporo. A Dunav?…Dunav ne mari. Harmonično teče, kao i život koji govori da u ovom gradu ipak uvijek postoje dinamika i izbor. Meni se to svidjelo više neg’išta. Balans. Kao i biti nesavršen. Biti drugačiji. Autentičan. Svoj!

Ne, čovjek nije mogao predvidjeti vandredno stanje, nije mogao predvidjeti ni to da će se zaglaviti u ovom gradu kao ni da će ostatke priče morati da otkrije sam, ali ono što je mogao jeste upoznati ga, spoznati i opipati mu dušu, sroditi se sa njim i ispisati par riječi i stihova o njemu. I dok sastavljate dijelove slagalice grada Novog Sada, nekada se zapitate da li ima kraja? Jer, svakog puta, otkrijete nešto novo, nešto misterioznije. Čovjek naprosto ne može da izdvoji jednu stavku i kaže da ga je to privuklo u ovom gradu.

Stoga, šta je ono što budi čula u ovom gradu?

Da li je to prizvuk juga i plesnih koraka u dunavskom parku ili pak šuškanje zlatno-crvenog lišća u futoškom parku?

Ili možda šapat vjetra u kameničkom parku?

Da li su to zelene površine i mirisne note opojnog ružičastog cvijeća koje se proteže duž novosadskog sunčanog keja?

Da li su to ljudi koji čine utrobu ovog grada?

A možda sve skupa?

Kada ga jednom posjetite, otkrićete. Samo, upozoravam vas, Novi Sad je zanosan lopov. Njegovom šarmu je teško odoljeti! Ukrade srce vrlo brzo, toliko da ćete obožavati što ste „zaglavljeni“ u njemu.

Novi Sade, tvoje srce je otvoreno, ruke mile, tvoj zagrljaj snažan i čvrst. Sa toplotom u očima, prihvataš i dočekiješ ljude koji ti hrle. Možda Novi Sad nije najljepši grad ali je po mnogočemu poseban.
Grad inovacija, moderan kulturni, turistički, sajamsko-kongresni i festivalski grad.
I dok u nekim drugim gradovima zasmeta različitost, u Novom Sadu je to privilegija.
Novi Sad…grad u kojem se piše, grad u kojem se diše.

Slika ima prazan alternativni atribut; njen naziv fajla je tree-5963099_1280-686x1024.jpg


Nije čudno to što su ga za mjesto boravka i prebivališta birali brojni književnici, akademici, umjetnici i boemi i što su na ovom podneblju pretakali stihove o njemu.

Uostalom, Mika Antić je već jednom rekao i jako lijepo opisao.


“Jednom su me pitali zašto sam tako gimnazijski zaljubljen u Novi Sad. Nisam umeo da odgovorim.

Sa najdražim gradom je kao i sa najdražom ženom i nikada nećemo uspeti ni sebi ni drugima da objasnimo šta nas je to tako vezalo… Ući u nečiji život, otvoriti nekoga – znači početi jedan svet ispočetka.”

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *