“Gdje si?”

Gdje si večeras dok avioni nadleću ovaj usamljeni grad?
Gdje si dok gradski metež spava?
Gdje si dok po krovovima zgrada neumorno skakućem u nadi da ću te opet tamo sresti?
Da ću ti mrsiti kosu…
Gdje si da kao nekada dotaknemo zapaljeno nebo i zurimo jedno u drugo satima?
Danima…
Gdje si da vespom obilazimo ostrva?
Popni se na prste. Pokazi se!
Ovaj rat traje već predugo, a tvoji pisani tragovi se gube.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *