FREEda

Izvor fotografije-Google images
Žena sa izrazitim obrvama,
žena van svog vremena.

Žena koja je nosila golemo breme,
žena koja nije dozvolila da je zaboravi vrijeme.

Svoja.

Drugačija.

Nikako svačija.

Dijegova…

Samo njegova…

Kako ugleda oči boje meda,
srce mu svoje preda.

Ali vremenom Frida,
gubi Dijegove oči iz vida.

Dok on, onako bez srama i stida,
počenje nov život da iz temelja zida.

A ona…Ona je voljela oči boje meda
I njegovu kosu iako je već uveliko bila sijeda

Ljepotica i zvijer,
izgubiše smijer.

Pored svih neprilika,
Frida nastavlja da slika,
lice svog oblika.

Jer svi pod ovim nebom,
trazimo svoje mjesto i svoj dom.

Jer tamo negdje iza meksičkih brda,
Fridin duh i danas mrda.

I širi se do Evrope,
gdje ostavlja svoje stope.

Motri na sve nas.
Šalje jak talas.
Viče na sav glas.

"Sve vi koje se smatrate drugačijom i čudnom,
Smatrajte se i posebnom.

Živom.

Budnom.

Slobodnom.

I nazvajte se FREEDOM.

"Meni je stalo,
zato nemoj da posustaneš, da ti na um nije palo!",
poručuje Frida Kalo.

Zato da sumnjala više ne bi,
nosiš FREEdu u sebi

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *