FANTAST-ičan bijeg

Photo credit: Aleksandar Milutinović

Drugi maj. Državni praznik. Palimo mapu, stavljamo šešire i bježimo iz grada. Iz Novog Sada se zaputismo u dvorac Fantast. Iako je vremenska udaljenost kolima samo jedan čas (47km), očekujte da će se sat vremena lako pretvoriti u sat i petnaest minuta. Kao što je to bio slučaj sa nama, “blogerima”, može se desiti da zalutate u par navrata.

Nismo se izgubili, samo je mapa neposlušna. Možda joj smeta promijenljivo vrijeme. E pa nama ne!

Pa i da zalutamo! Nisu li najbolje avanture ustvari u spontane?

Ukoliko se nekad zaputite na ovu destinaciju iz pravca Novog Sada, budite sigurni da ćete barem jednom zalutati. Kako zbog izolovanosti samog dvorca, tako i zbog rijetkih putokaza.

Vratih se u svoja putovanja od prije par godina na kojima sam, za instrukcije morala pitati i prolaznike.

To mi nije teško padalo. Obožavala sam to. Volim taj kontakt sa lokalnim stanovništvom. Neko mi skoro reče kako nikada ne pita prolaznike za upustvo kako da stigne do odredišta, a ni da koristi mapu već samo “prati svoj nos”. Zanimljivo da se neko oslanja isključivo na svoju intuiciju. Elem, svako u svojim mislima, kad smo se najmanje ponadali, eto nas ispred ulaza u nekadašnju rezidenciju Dunđerskih.

Nailazimo na uske puteljke koji se odvajaju od glavnog puta i predstavljaju ulaz na imanje. Put je bio namijenjen samo fijakerima, međutim, uz malo truda i strpljenja brzo ćete stići do cilja. Put je prohodan i kolima se stiže direktno ispred dvora.

Iz nekog razloga smo prvo ušli sa stražnje strane dvora, koja je pojednako fascinantna kao i prednja jer se u blizini nalazi crkva Svetog Đorđa. Nažalost, crkvica je bila zatvorena. Začuvši zvono, pomislismo baš suprotno. Kako saznajemo, crkva u kojoj je Bogdan Dunđerski sahranjen, biva zatvorena za vrijeme ratnog i posleratnomg perioda. I danas je situacija manje više nepromjenjena, a ukoliko se pitate zašto, nastavite sa čitanjem. Ubrzo pretpostavismo, da je neko od turista možda zazvonio zvonik.

Dalje lelujajući, zamišljam sebe kako skakućem kroz polje maslačaka u lepršavoj, dugoj balskoj haljini nalik onima iz sedamdesetih, uz šešir, razumije se. U trenutku kada mi vjetar odnosi šešir, “probudih se” i ugledah predivno dvorište i glavni ulaz u Fantast.

Na naše iznenađenje, ni dvor danas ne otvara svoja vrata . Ne može biti da je zbog državnog praznika zatvoren?

I ne može. Vjerovali ili ne, dvorac je zatvoren za posjetioce. Žena koja prodaje suvenire, ljubazno sa nama dijeli priču kako je to ranije (ne tako daleko) izgledalo. Naime, do prije samo godinu dana, dvor je bio u funkciji i u svom sastavu imao restoran. Tu su se, između ostalog, održavale svečanosti poput krštenja i vjenčanja. Turisti su mogli nesmetno ući u dvorac i posjetiti ga i to besplatno. Saznasmo i to da je dvor, do skora, bio zakupljen na par godina i služio kao prenoćište. Dakle, mogli ste osjetiti u punom smislu kako je to nekada bilo. Fantast je prvobitno pripadao Matici srpskoj kojoj je Bogdan Dunđerski dao na zavještanje ovo velelepno imanje. Za vrijeme komunizma, palata biva nacionalizovana i prelazi u ruke kombinata Pik Bečej.

A sada malo više riječi o porodici Dunđerski-najpoznatijoj vojvođanskoj porodici i samom dvorcu.

Smatra se da porodica velikih zemljoposjednika vodi porijeklo iz Hercegovine. Nepoznato je kako su stvorili svoj imetak, međutim smatra se da je Avram Dunđerski pomogao jednom Turčinu kojeg je ovaj kasnije novčano nagradio. I tako buduće generacije šire bogastvo. Lazar, otac Lenke Dunđerski (koja je bila inspiracija Kostićevih pjesama), imao je u posjedu mnoge dvorce kao i dvije fabrike alkohola.

Kompleks Fantast je zadužbina veleposjednika Bogdana Dunđerskog. Vjeruje se da je Gospodin Dunđerski iz inata izgradio dvor jer mu se nisu svidjele priče o tome kako je ostao bez novca. Zamak je građen četiri godine u periodu između 1919. i 1923. godine a arhitektonski predstavlja kombinaciju neogotike i neoklasicizma. Palata je dobila naziv po konju Fantastu, koji je svojevremeno bio najuspiješniji trkački konj od 1400 konja, koliko ih je Dunđerski imao. Ova ergela konja je bila najslavnija i najveća u tadašnjoj Austrougarskoj.

Zadovoljili smo se šetnjom kroz dvorište, diveći se ovom predivnom zdanju, istovremeno zaleći što nismo imali mogućnost da vidimo njegovu raskošnu unutrašnjost. Između ostalog, u dvoru se nalaze ostaci Fantastove lobanje kao i Lenkina soba.

Smijenjivale su se emocije. Žal za nekim drugim dobima. Dobima kada su ljudi više vrijednovali neke stvari. Radost zbog prilike za posjetu i zahvalnost. Zahvalnost prema nogama koje me tako dobro služe, zahvalnost prema mom veselom i strpljivom saputniku pa i mapi i pertlama sa kojma sam se prepirala iz časa u čas.

Sjetih se beočinskog dvorca porodice Špicer (o kojem je već bilo riječi na mom instagram profilu) i zaželih da ovaj dvorac ne doživi sličnu sudbinu.

Da povratak bude slađi, zaustavismo se čim ugledasmo ulične prodavce jagoda.

Kupih jagode, mjesto suvenira. Ukusi i mirisi su mi od svih suvenira najdraži.

Jednom kad se nađete na ovoj lokaciji, u okolini možete posjetiti Bečej koji je podijeljen na Stari i Novi Bečej. Stari Bečej odiše austrougarskom arhitekturom. Tu ćete naići na simpatičan omanji trg koju krase pravoslavna crkva i gradska kuća.

Nasuprot starom, moderniji dio grada (Novi Bečej) je interesantan po đelaterijama (Šeherzada) kao i restoranima nadomak Tise. Mi smo ručali odličan gulaš u Čardi “Jedanaest plavih”

Da li će Fantast odoljeti zubu vremena, ostaje da vidimo. Svakako ga vrijedi posjetiti i vidjeti njegovu spoljašnjost jer je jednostavno Fantast-ičan!

Slobodno mi pišite za savjet ukoliko vas interesuje posjeta ovom bajkovitom mjestašcu kao i okolnim predijelima.

Do sledeće avanture,

Lutajući šeširić

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *